Katarina Milka Trnina (Ternina), – 19. 12. 1863. Vezišće -18. 05. 1941. Zagreb,
najveća hrvatska i jedna od najvećih opernih umjetnica u cijeloj povijesti opere, rođena je u naselju Vezišće, na području Općine Križ.

Milka, pravim imenom Katarina, kći mlinara Tone i Franjice Trnine rođena je 19. prosinca 1863. u Donjem Sipu, mlinarskom otočiću kraj Vezišća. Sa šest godina ostala je bez oca. Odgojena je u Zagrebu u građanskoj obitelji ujaka Janka Jurkovića, književnika i Vladina savjetnika i njegove žene Laure. Studirala je pjevanje na Konzervatoriju u Beču kod najboljeg tadašnjeg pedagoga Josepha Gänsbachera. Karijeru je započela u Zagrebu 1882. god. kao Amelija u Verdijevu Krabuljnom plesu. Kako za nju nije bilo angažmana u Zagrebu, Trnina je krenula je stjecati iskustva i slavu u inozemstvu. Djelovala je u Leipzigu, Grazu, Bremenu i Münchenu, gdje dobiva počasni naslov bavarske dvorske komorne pjevačice, a pjevala je i u Bayreuthu, Wagnerovoj Meki. Gostovala je diljem Europe i SAD-a, gdje je neko vrijeme predavala pjevanje u New Yorku. Prva je pjevala Toscu u londonskom Covent Gardenu i Newyorškom Metropolitenu i tu je interpretaciju Puccini smatrao najboljom uopće.
Na vrhuncu slave, u godinama kad operni umjetnici tek daju najbolja ostvarenja, Trnina, smatrajući da će joj zbog kronične upale ličnog živca biti nemoguće ostati na visini, nakon izvedbe Walküre u Münchenu 1. rujna 1906. godine, jednom jedinom rečenicom, izriče neopozivu odluku: Danas sam nastupila zadnji put!

Nažalost, Trnina nije ostavila zabilježen trag svoje umjetnosti, dala je uništiti sve svoje snimke smatrajući ih nedovoljno kvalitetnim. Prekrasne i dragocjene kostime oporučno je ostavila kući u kojoj je počela karijeru, Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a brojne zaklade kao pomoć siromašnima svjedočile su o humanom liku umjetnice.
Njezinim imenom nazvan je jedan slap na Plitvičkim jezerima, kao i nagrada Hrvatskog udruženja glazbenih umjetnika.

Najbolji kritičari njezina doba opisali su je kao izrazito dramatski sopran, velikog glasovnog raspona i volumena; bila je obdarena smislom za ekspresivno scensko oblikovanje. Smatrana je najvećom interpretatoricom epohe, podjednako sjajnom pjevačicom koliko i glumicom, a kao osoba odlikovala se visokim umjetničkim i ljudskim načelima.
Veliki zaljubljenik u Wagnerova djela, bio je poduzetni švicarski tvorničar čokolade Carl Russ-Suchard, inače zet osnivača Suchard’s company-a Philippea Sucharda. To oduševljenje, naklonost, a možda i pritajena ljubav iznjedrilo je priču da je poznata i ukusna čokolada “Milka” dobila ime u čast Milke Trnine.

Štujući lik i djelo Milke Trnine Općina Križ pokušava stvoriti identitet jedinstvene turističko-kulturne destinacije u kontekstu Zagrebačke županije, Hrvatske i Europe. Potvrda dobrom putu tog projekta je i činjenica kako je na prijedlog Općine Križ, Milka Trnina proglašena počasnom građankom Zagrebačke županije.

Na svečanoj sjednici  Županijske skupštine Zagrebačke  županije održanoj 13. srpnja 2011. godine Općinska načelnica Općine Križ Ivana Posavec Krivec primila je Povelju koja je dodijeljena  Milki Trnini i kojom je naša operna diva iz Vezišća, posthumno proglašena počasnom građankom Zagrebačke županije. Priznanje je to velikom imenu, osebujnoj umjetnici i iznimnoj ženi potekloj iz maloga mjesta kojeg nije zaboravila nastupajući  u velikom New Yorku i Londonu. Naslovom počasne građanke Zagrebačke županije zahvaljeno joj je na svjetskim umjetničkim dostignućima  i osobnosti otvorenog velikodušnog srca.
Ovim priznanjem Zagrebačke županije, Milka Trnina dobila je čast koja joj zasluženo pripada. Ona je u svijetu bila operna diva novog doba, ponosna Hrvatica , Zagrepčanka po obrazovanju, a Vezišćanka po porijeklu i rođenju.
Nakon što je njenim imenom nazvan i jedan slap na Plitvičkim jezerima,  nagrada Hrvatskog udruženja glazbenih umjetnika, a Milka Trnina je  proglašena i počasnom građankom Zagrebačke županije, Općina Križ je odlučila ne dopustiti da njen lik i djelo padnu u zaborav. Pokrenuta je inicijativa izdavanja monografije Milke Trnine kojom bi se brendiralo njeno ime,  a ona se tako zauvijek zadržala na Sipu, u Vezišću, u Općini Križ koja se Trninom ponosi i želi hvaliti u svijetu. Tu inicijativu prepoznala je i Zagrebačka Županija sa kojom je potpisan sporazum o sufinanciranju izrade monografije o Milki Trnini, koja bi trebala biti predstavljena javnosti 2013. godine na 150. obljetnicu Milkina rođenja. Tim sporazumom Zagrebačka županija, obvezala se sufinancirati izdavanje monografije sa 160 tisuća kuna.
Za njen vizualni identitet zadužena je Ira Payer Baletić predsjednica Hrvatskog dizajnerskog društva. Cilj je da sve vezano uz Trninu ima jedan zajednički vizualni identitet. Za uredništvo monografije zadužena je Zdenka Weber i Udruga poklonika Milke Trnine.
Općina je 2011. godine ustanovila Plaketu Milke Trnine koja se dodjeljuje kao posebno počasno priznanje za zahvalnost i istaknuti doprinos promicanju kulturne ostavštine imena i djela Milke Trnine u Hrvatskoj i svijetu. Plaketa Milke Trnine prema odluci Općinskog vijeća,  po prvi put je dodijeljena Hrvatskom društvu glazbenih umjetnika kao krovnoj instituciji te vrste u Hrvatskoj. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika od 1957. godine dodjeljuje nagradu koja nosi ime Milke Trnine, i to za izuzetno umjetničko dostignuće i muzičku kreaciju u prethodnoj sezoni.
U galerijskom prostoru u centru Križa krajem 2010. godine  ustanovljena je Soba Milke Trnine, “Hommage a Milka Trnina” sa zbirkom slika i keramike Ljerke Njerš inspiriranih Milkom Trninom, njezinim umjetničkim radom. Uz umjetničke slike izložena je i dokumentarna izložba fotografija koju je Općini Križ ustupio Muzej grada Zagreba.
Ta je postava početak u izgradnji zbirke posvećene Milki Trnini, koja će biti u vlasništvu Općine Križ. U planu je taj prostor posve posvetiti izložbenom i multimedijalnom pristupu životu i djelu Milke Trnine te kasnije i Josipu Badaliću. Planovi iziskuju mnogo istraživačkog rada oko života i djela Milke Trnine, te pronalaska i pohranjivanja dokumentaristike. Općina je otkupila dva autorska dokumentarna filma o velikoj Trnini koje prikazuje za javnost, a posebno djecu naših škola.

Josip Badalić – 07. 06. 1888. Deanovec – 11. 08. 1985. Zagreb;
sveučilišni profesor i knjižničar, slavist, direktor Drame HNK, prevoditelj.

Filozofski fakultet polazio je u Zagrebu, a studij je nastavio u Berlinu. Kao pričuvni poručnik dospio je u rusko zarobljeništvo 1915. godine i bio nastavnik u Zemljansku (Rusija). Zaposlio se u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a od 1945. bio je profesor ruske književnosti, o hrvatskim vezama s ruskom književnošću, istraživao i opisivao inkunabule u Hrvatskoj i Sloveniji, pisao o starim hrvatskim knjigama i o bibliotekarstvu, a objavljivao je i putopise.
Josip Badalić umro je i pokopan je u Križu, gdje i danas postoji dom kulture koji nosi njegovo ime kao i Amatersko kazalište koje djeluje preko 50 godina.

Tijekom života proučavao je utjecaj Dostojevskog, Puškina, Tolstoja i ruske lirike na hrvatsku književnost. Bio je gost profesor na stranim sveučilištima: Frankfurt na Majni (1960-1962), Uppsala, Stockholm (1964), Bloomington (1965), Marburg (1965-1966), Hamburg, Munster, Heidlberg (1966), Giessen (1966), Moskva (1975).

Bio je tajnik Društva hrvatskih književnika (1919-1921), predsjednik Društva hrvatskih bibliotekara (1934-1936), potpredsjednik Matice Hrvatske (1945-1947), potpredsjednik Međunarodnog komiteta slavista (1958-1968). Dio svog književnog stvaralaštva je posvetio rodnoj Moslavini, posebno u djelima: Prašina s puta, Moslavačke razglednice i Svojom stazom.

Dobitnik je niza svjetskih i domaćih priznanja za svoj znanstveni rad. Neobjavljena mu je ostavština Bibliografija tiskanih djela u Hrvatskoj od prvih pisanih zapisa do 1945. godine.

Početkom lipnja svake godine, vezano uz datum rođenja Josipa Badalića, U Općina Križ u suradnji s Centrom za kulturu i knjižnicom Križ te Filozofskim fakultetom u Zagrebu, održava se manifestacija “Badalićevi dani”. Tom prigodom dodjeljuje se plaketa Josip Badalić najboljem studentu rusistike s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Tragom naših istaknutih sugrađana Milke Trnine i Josipa Badalića, želja je Općine Križ educirati, zabaviti, zaintrigirati  i animirati mlade za rad u kulturi i umjetnosti. S tim su ciljem Općina Križ i Turistička zajednica Općine, u travnju 2011. godine donijele zaključak o potrebi izrade Studije održivog razvoja kulturnog turizma Općine Križ, s posebnim naglaskom na izgradnju „Kulturnog centra Milke Trnine“  u Vezišću, a koja treba objediniti i sva ostala spomenuta poznata imena i lokalitete s područja Općine Križ, od Badalića, sakralnih vrijednosti do arheološkog lokaliteta Sipčina.